(Studija objavljena 2019. godine, uzorak 26 muškaraca prosek od 40 godina starosti)
Nedavne studije sugerišu da regulacija emocija može biti neobična kod određenog broja odraslih muškaraca sa genetskip potpisom 47,XXY. Ovi nalazi ističu potrebu za dubljim razumevanjem procesa obrade i upravljanja emocijama u ovoj populaciji.
Jedna od najistaknutijih strategija regulacije emocija kod ispitanika iz XXY grupe bila je „izražavanje emocija“, koja je značajno povećana kod 69% ispitanika sa iznadprosečnim rezultatima. Ovo sugeriše da kada se nivo uzbuđenja poveća usled stresa, veliki deo muškaraca sa XXY ima poteškoća u regulaciji svojih emocija, što može dovesti do emocionalnih ispada, frustracije ili ljutnje. Pored toga, 65% ispitanika pokazalo je tendenciju ka „izbegavanju“ (npr. puštanje stvari da idu svojim tokom), dok je 54% muškaraca koristilo strategije „traženja distrakcije“ (npr. izlazak, smanjenje pritiska pušenjem ili konzumiranjem alkohola) i „pasivnog suočavanja“ (npr. izolacija od drugih, briga o prošlosti). Zanimljivo je da je 58% ispitanika takođe značajno povećalo „traženje socijalne podrške“, što ukazuje na to da mnogi muškarci sa XXY teže da traže pomoć ili dele brige sa drugima u stresnim situacijama.
Sposobnosti regulacije emocija nisu zavisile od starosti ispitanika, koji su imali između 19 i 65 godina. U vezi sa neurokognitivnim funkcijama povezanima sa regulacijom emocija, rezultati nisu pokazali značajne prediktore strategija regulacije, što sugeriše da vrsta i korišćenje strategija regulacije emocija nisu bili povezani s intelektualnim sposobnostima. Ovo je važno jer ukazuje da poteškoće u regulaciji emocija nisu nužno rezultat problema u izražavanju ili razumevanju jezika.
Studija je takođe identifikovala izvršne funkcije kao prediktore sposobnosti regulacije emocija, posebno u kontekstu povećanog izražavanja emocija. Veće poteškoće u mentalnoj fleksibilnosti, regulaciji pažnje i brzini reakcije bile su povezane sa izraženijim emocionalnim ispadima. Izvršne funkcije su ključne za regulaciju i upravljanje emocijama, omogućavajući pojedincima da odlože i preusmere svoje ponašanje u situacijama koje izazivaju automatske emocionalne reakcije. Ovi nalazi sugerišu da oštećenja izvršnih funkcija, koja su ranije prijavljena, mogu ograničiti sposobnost muškaraca sa 47,XXY da regulišu svoje emocije i razviju adaptivno socioemocionalno ponašanje.
Pored toga, problemi u regulaciji emocija kod XXY mogu biti povezani sa različitim mentalnim zdravstvenim problemima. Povećana tendencija ka pasivnom suočavanju bila je povezana sa širokim spektrom simptoma psihopatologije, uključujući simptome anksioznosti, depresije i neprijateljstva. Ovi nalazi naglašavaju važnost fokusiranja na regulaciju emocija kako bi se poboljšala svakodnevna funkcionalnost i kvalitet života odraslih sa 47,XXY.
Za kliničare, regulacija emocija i izvršne funkcije trebale bi biti fokus kliničke procene i tretmana. Podrška ne bi trebala biti ograničena samo na obuke ili intervencione programe, već bi trebalo uključiti i psihoedukaciju. Razumevanje sopstvenih snaga i slabosti može pomoći pojedincima da bolje razumeju, prihvate i suoče se sa izazovima, što može doprineti donošenju boljih odluka u svakodnevnom životu.
Ova studija ima svoja ograničenja, uključujući korišćenje samoizveštajnih mera koje se oslanjaju na subjektivnu procenu učesnika. Iako je veličina uzorka bila relativno mala, rezultati ove studije pozivaju na dalja istraživanja regulacije emocija i doprinos izvršnih disfunkcija kod dece i adolescenata sa 47,XXY. Rano praćenje može omogućiti implementaciju preventivnih strategija koje mogu uticati na razvoj dece ka optimalnijim ishodima.
U zaključku, razumevanje problema regulacije emocija kod muškaraca sa 47,XXY može značajno doprineti poboljšanju njihovog mentalnog zdravlja i svakodnevnog funkcionisanja. Ulaganje u istraživanje i razvoj ciljanih tretmana može imati dalekosežne pozitivne efekte na kvalitet života ovih pojedinaca.
Detaljnije o studiji kliničke psihologije pročitati ovde.